Never give up

Mnogo vremena sam provela razmi�ljajuci o stvarima koje volim da radim i koje �elim da radim sada i u buducnosti. Bila sam izgubljena tj., sve ono �to cini mene i odvaja od drugih je bilo zarobljeno u meni kao u nekoj kutijici, ciji kljuc je izgubljen. Ne znam kako je kod vas, ali ja cesto razmi�ljam o �ivotu i svrhu mog �ivota iako se to ne bi moglo primjetiti na meni. Najce�ca recenica koju cujem od ostalih jeste ''Blago tebi.'' Za�to blago?  Za sve ljude koji su mi ikad to rekli, postavljam ovo pitanje. Dosta vas ce se mo�da pronaci, ako budete uop�te citali ovo i ako vas uop�te bude u trenutku kakvom zanimalo �ta Amra, slatkica koja se uvijek smije kao da nema brige i problema u �ivotu, razmi�lja. Da, smijem se cesto, cak i u situacijama koje nisu za smijeh. Shvatila sam skoro da je to moja neka odbrana od pokazivanja emocija ili stvar zbog koje nekako prebrodim neugodne situacije. Ne znam za vas, ali ja nemam namjeru da svoje probleme namecem drugima i da njima kvarim dan i stvaram negativne emocije, pogotovo ljudima s kojim i nisam ba� tako dobra. To vjerovatno bude i razlog za�to izbjegavam ljude, hajmo reci ''negativne''. Vani kad izadem, medu ljudima ne skidam nikad osmijeh sa lica, ali cim ostanem sama izgubi se taj osmijeh. Nije ovo bilo uvijek tako, ali ne sjecam se kad sam se zadnji put osjecala zadovoljno sa samom sobom. Svi mi ljudi imamo dva lica, neko cak i vi�e.  Jedno moje je veselo i izgleda kao da nema nikakve brige u �ivotu, a drugo je tu�no, usamljeno i luta i tra�i ne�to, ne�to �to ni ono samo ne mo�e saznati. Zamolila bih vas da saberete svoje misli i razmislite koje je va�e drugo lice. Dosta vas ce  mo�da pomisliti da ga nemate ili ce vas, ako je negativno, natjerati da samo klimnete glavom i pravite se kao da niste shvatili kakvo je. Ne zamjerim vam, i ja sam svoje bila zanemarila, dok nije neko mi rekao, tj. prepoznao to, da sam pocela razmi�ljati o tome. Za�to vam ovo sve pricam?
Prvi razlog jeste da ne �elim biti poznata kao neka cura koja ima blog gdje poku�ava ljudima pokazati kako je divna odjeca koju je dobila, tj. da se hvali. �elim da bude vi�e od toga. Blog-ova ima raznih. Od nekih poput mog gdje cure samo odjecu pokazuju do onih meni mo�da najomiljenijih, gdje cure ka�u sva�ta, podijele svoje mi�ljenje i probleme, ka�u istinu koju se niko od vas ne bi usudio reci o sebi. Ja ih zovem kao blog-ovi sa karakterom. Kad sam tek napravila blog, imao je ne�to, bar se meni tako cinilo. Neku pozitivnu energiju, vjerovatno jer sam tek pocela i bila jako stravstvena s tim jer sam �eljela jako da mi uspije. Uz reklamiranje odjece sam pisala i ne�to o svom �ivotu, pitala vas razne stvari i mnogo cura je cak odgovorilo, �to me je jako obradovalo, jer znam da nisam sama. Dok pi�em, opustim se, ne�to �to me muci jednostavno nestaje kroz svaku rijec koju napi�em. Vremenom sva�ta se izde�avalo i sve manje i manje su mi postovi imali moje emocije i price. Nekad poku�am da napi�em ne�to poput ovoga, ali izbri�em jer mi padne na pamet hiljadu stvari zbog kojih ne trebam da to uradim. Jedan od glavnih faktora ovoga jeste ''�ta ce ljudi misliti, hoce li se smijati, osramotiti cu se itd.'', tj. mi�ljenje drugih.  I tako moj svaki naredni post tone zajedno sa mnom. Mo�da ste primjetili, mislim da da. Izgubio se nekada�nji �ar u meni da radim ovo. Razlog su mo�da moji do�ivljaji kroz mo�da protekle 2 godine. Svi smo mi poku�avali u neko dijelu �ivota ugoditi drugima, biti dio neke grupe, jednostavno receno, biti voljeni. Ja sam to kako znam za sebe poku�avala. Taj poku�aj je ucinio da zanemarim sebe i postanem osoba koja je onakva s kakvom je osobom. Izrazit cu je kao ''kopija''. Kopira ljude da bi je ti ljudi voljeli, jer svako voli vi�e osobe koje su slicni njima. Nisam smjela pomisliti da ka�em ne�to �to ja volim i kad slucajno ka�em u meni bude pritisak da ce me ljudi ostaviti. Taj strah se razvio u meni, strah da ne budem sama. Upoznala sam u tom momentu jednu osobu, moju najbolju drugaricu tada�nju koja je sve moje mane i vrline prihvatila. Prihvatila pravu mene i zahvaljujuci njoj sam shvatila mnogo stvari i zbog nje sam uspjela da se odvojim od ljudi s kojim glumim neku drugu osobu. Zahvaljujuci njoj sam razvila samopouzdanje i imala sam hrabrosti reci i uraditi ono �to �elim. Ne znam hoce li ikada naci vremena i ovo procitati, ali �elim joj reci da mi je �ao �to sam nju, osobu zahvaljujuci kojoj sam sad ovakva kakva sam sad, koja me nikada samu nije ostavila i koja je sa mnom bila uvijek iskrena, ostavila. �ao mi je �to sam je zanemarila, pogotovo sada, kada joj najvi�e trebam, ne kao drugarica, vec kao sestra. Sebicna sam �to sam sebe uzela u obzir i samo razmi�ljala o sebi i kako sam izgubljena i kako cu biti ponovo u potpunosti sretna da sam tebe, osobu koja me cini sretnom izgubila. Naj�alosnije je �to nemam hrabrosti da bilo �to poduzmem, da ti se javim, da poku�amo ponovo, jer ne postoji nikakav izgovor ili stvar koja bi mogla tebe nagovoriti da mi oprosti�. I da mi oprosti�, necu moci ja. Ako cita� ovo, �elim da zna� da te volim i da mi nedostaje moja ''sikis''. Krenule smo na fakultet, upoznale mnogo ljudi i jedan od prvih razloga na�eg odvajanja jeste �to sam ja pocela stanovati u Tuzli, a ona ostala u na�em gradu. Vidale smo se bar jednom sedmicno za vikend, kada se vratim kuci. Ali od tog sedmicno je pocelo biti mjesecno i sada su vec pro�la 3 mjeseca od zadnjeg puta kada smo se vidjele, a pro�lo je 5-6 mjeseci od zadnjeg puta kada smo nas dvije same bile i pricale o svemu. Prije tog svega sam oti�la na ferijalni rad u Njemacku. Tu sam takode do�ivjela sva�ta. Tu sam se pocela gubiti, jer se ljudima nije svidjela prava Amra i njena iskrenost. Niko nije bio tu da ka�e ''de hajde ko da su bitni''. Pro�ao je prvi mjesec i onda sam pocela opet biti ''kopija''. Slagala sam se sa svima u svim stvarima, iako u sebi nisam bila zadovoljna time. To me je tu�ilo i jedva sam cekala vratiti se kuci. Pro�ao jo� jedan mjesec i ja se vratila. Problem je bio da sam kroz taj drugi mjesec stekla opet taj strah da me ljudi ne vole onakvu kakva jesam. Vrativ�i se kuci i provodeci prvu sedmicu sa ljudima koje volim, shvatila sam koliko sam se promjenila. Nisam nikako mogla se uklopiti vi�e. Jednostavno htjela sam se povuci i biti sama jer nisam bila njima vi�e zabavna. To sam ja smatrala, nikad nisam saznala niti pitala da li tako oni zaista misle. Pocela sam se udaljavati od ljudi i sve manje pricati o sebi. Svaki dan sam osjecala prazninu u srcu. Taj osjecaj se ne mo�e ni opisati tako lako, ali poku�at cu. Bio je kao da lutam negdje u tamnom prostoru i tra�im ne�to, ali to ne�to se ne mo�e naci. ''Ne�to'' je izgubljeno, nestalo, nema ga. Tako sam svaki dan provela lutajuci. Kada izadem sa prijateljima, smijem se, lijepo se provedem, pomislim da mi je to potrebno, zabava koju nisam mogla propustiti prije nikad, ali kada se vratim kuci, opet osjecaj praznine se vraca i daje mi do znanja da nije to to. Nikako da znam �to hocu, �to ne. Kad mislim da znam, bude na kraju suprotno i pored tog �to sebe ispatim, ispatim i druge osobe koje su bile tu i slucajno postale dio mog traganja. Odlucila sam prije mjesec da necu vi�e ljude vuci sa sobom i da prestanem probati naci to ''ne�to''. Bio je to prvi korak i pomogao je za pocetak. Provela sam dosta vremena sama i gledala stare slike, uspomene i stvari od prije. To sve sam odradila slucajno, bila sam sama i nisam imala pametnijeg posla pored ucenja za ispite. Nemojte pomisliti ''Ah, kako tu�no, sama bila''. Nisam ba� sama, tu i tamo su tu i roditelji i cimerica koja je isto se promjenila i postala kao starica koja samo le�i i poku�ava ne�to raditi, ali ne mo�e jer je stara, u ovom smislu to ne�to je kod cimerice ucenje. Dobro joj opet ide, polo�ila je ispite, ni nama nije jasno kako. �ala na stranu, vracam se na pricu. Tako sam prona�la te stvari i svoje stare crte�e. Znam crtat i kao dijete sam uvijek bila jako zaljubljena u haljine i odjecu koja je neobicna. Na�la sam crte�e haljina koje sam ja kao dijete izmislila. Sjetila se kako me to cinilo sretnom i tada sam ma�tala da radim kada odrastem kao modni dizajner ili bilo �to �to ima veze sa modom. Pored toga prona�la sam crte�e koje lice na anime i manga likove. Prona�la svoj poku�aj crtanja mang-e. Smije�no je, ali u tom momentu ispuni me neka toplota u srcu. Sreca i ljubav. Od pomisli da pocnem ponovo crtati svoje ideje, nestade ona praznina u meni i ispuni se ljubav i strast. Shvatila sam �to sam izgubila. Svoju strast i ma�tu. Od toga je nastao i ovaj blog i moj stil oblacenja i pona�anja. Moj karakter je nastao od tog svega. Znala sam da sam uvijek �eljela i kao mala djevojcica, da uticem na ljude dobro, da ucinim svijet �arenim i veselim mjestom. �ivot zna biti cesto crno-bijel, a ja sam ga htjela uciniti �arenim, bar na momenat. Sad kao odrasla, naravno da je to te�ko, pogotovo ako ste iz male dr�ave koja je totalno nepoznata tacka na atlasu, ali �to da ne. Sve je moguce. Toliko ima ljudi i prica �ta su ucinili, a bili su poput mene. Ne treba gubiti nadu. To sam uvijek govorila i zaboravila.  Zbog nade nam se neki grozni dijelovi �ivota cine malo pozitivnim jer se nadate da ce dobro zavr�iti. Shvatila sam jo� da neke stvari trebate pustiti da se dese same kao �to sam ja popustila traganje za necim meni tad nepoznatim. Imam previ�e ideja kojim treba mjesto da se ostvare. Blog mi je pomogao da oslobodim mali dio tih ideja. Pocetak i nada da cu ostvariti svoje snove. Mnogi se zezaju na racun mog bloga ili ne razumiju svrhu, pa smatraju da je to samo neka vrsta tra�enja pa�nje. Ne uzimam vam za zlo. Svako ima pravo na svoje mi�ljenje, a ja sam ta koja nije stekla hrabrosti da napi�e cemu ovo sve �to radim, kako bih to mi�ljenje ucinila pozitivnim. Uvijek ce biti naravno ljudi kojima ne valja �to radim, ali necu uciniti opet gre�ku i ugoditi tim ljudima. Treba pokazati ono �to volite, jer time cete sebi naci osobe koje ce vas u tome podr�avati i pribli�iti ka ostvarenju cilja. Svi smo mi ljudi i mislim da trebamo svi raditi �to �elimo i prestati misliti �ta ce neko drugi pomisliti ili reci. Svako ce nekada lutati kao ja i uciniti dosta stvari lo�e, ali to je dio sazrijevanja i oblikovanja karaktera. Kada bih uspjela pomoci jednoj osobi ovim tekstom u bilo kom smislu, bila bih presretna. Nije toliko bitno da znate o meni i mom traganju, koliko je bitno da ce se neko pronaci u ovom tekstu i odahnuti i shvatiti da nije sam, da stvori sebi nadu. Ovdje sam spomenula samo tu drugaricu, ali naravno ima tu jo� dosta osoba koje su uz mene bile i u tim te�kim momentima i nisu odustale od mene. Cekale su i znale da cu se kad tad otrijezniti iz tog transa. Zahvalna sam im na svemu i najvi�e jer postoje u mom �ivotu.  Bio je momenat kad sam rekla necu objaviti ovaj tekst u svom iducem postu, jer se desilo ne�to gdje mi se sve sru�ilo �to sam napisala, ali shvatila sam nakon dugog razmi�ljanja da ni�ta apsolutno ni�ta ne mo�e vi�e uticati na nas ako znamo �ta mi �elimo i ako imamo cilj pred ocima. Ne mogu promijeniti svoju pro�lost, ni znati buducnost, ali �ivim u sada�njosti gdje se svaki dan uci ne�to novo sa prihvatanjem bez obzira koliko je te�ko. Treba znati opra�tati drugima, ali najznacajnije je da znamo sebi oprostiti. Kao �to mi je rekao jednom neko bitan: ''Srecu ne cine ni stvari ni drugi ljudi. Mora� sama sebe voliti i sama sebi bit najbolje dru�tvo, i onda ce� uvijek biti sretna i nikad nece� biti usamljena.''

Eh, sada, malo da se vratim i na odjecu koju nosim na ovom postu. Ovo je ba� moj stil. Upravo sam odlucila ovaj tekst napisati na ovom post-u, jer moj outfit je kao znak vracanja starog �ara. ZAFUL je naravno ta stranica koja je omogucila da kombinujem sve ove prekrasne stvari. Bluzu sam gledala vec dugo na stranici i odlucila sam na kraju da je narucim. Divna je, mislim da cak rijeci nisu potrebne da opi�em bilo �to na meni, jer se na slikama vidi koliko je sve odlicno i prelijepo. ZAFUL naravno ima sve �to je potrebno da upotpuni svaki stil, tako da je i sada imao za mene ovu suknju koja ide toliko dobro uz bluzu. Zar ne? Uvijek se iznenadim koliko su kvalitetne stvari koje dobijem od ZAFUL-a, ali nisam jedina. Citam recenzije stalno i vidim kako sve cure pi�u kako su iznenadene koliko je sve kvalitetno. Uz ove crvene cvjetice i crne boje, dodala sam zlatne boje. Meni crvena boja ide dobro uz zlatnu i to uvijek tako kombinujem. Uzela sam naravno i nakit od ZAFUL-a i �tikle koje sam na pro�lom postu imala i upotpunila svoj outfit. Nadam se da vam se svida. Torba je  na�alost kupljena ovdje, ali nije neki problem ako vam se svida. Imate mnogo slicnih i ljep�ih torbi na njihovoj stranici. I da ne zaboravim jo� spomenuti da me je na�minkala Alma Rizvic. Njen profil na instagramu je @timefor.makeup. Divna je i �minka je trajala 10h. Samo sam ru� obnovila. Koristi kvalitetnu �minku i zna dobro �ta radi. Pored toga je jako prijatna i komunikativna. Vi�e informacija o njenom radu imate kod nje na profilu, samo �to trebate da ucinite jeste da zapratite @timefor.makeup. 

 Hvala vam na pa�nji i jo� jedno veliko hvala za osobe koje su sve ovo procitale.

Poljupci,
Amra.

Bluza ( Blouse ) - ZAFUL
Suknja ( Skirt ) - ZAFUL
�tikle ( Heels ) - ZAFUL
Sat ( Watch ) - ZAFUL
Prsten ( Ring ) - ZAFUL
Nau�nice ( Earrings ) - ZAFUL